LAMBORGHINI MIURA FATALNO PRIVLAČNA
Ferruccio Lamborghini rođen je sredinom Prvog svjetskog rata nedaleko Bologne. Kao dijete oca farmera bio je vrlo vičan mehanici i petljanju po raznim strojevima, pa je ubrzo postalo jasno da ga više zanimaju šarafi i matice od uzgoja peradi. Otac nije dugo dvojio, već je mladog Ferruccia prvo poslao u Bolognu na osnovno školovanje, a potom ga zaposlio kao šegrta u jednoj mehaničarskoj radnji.
Nakon službe u Drugom svjetskom ratu, Lamborghini se vratio u Renazzo di Cento, svoje rodno mjestašce. Poslijeratno razdoblje u Italiji bilo je vrlo teško, stoga je Lamborghini upregnuo sva svoja znanja i vještine da bi izdržao sebe i svoju obitelj. Od stare vojne opreme uspio je sastaviti svoj prvi farmerski traktor, a već nakon tri godine pokrenuo je tvornicu traktora nazvanu Lamborghini Trattice.
Farmeri su objeručke prihvatili inovativni dizajn prikladan malim gospodarstvima, pa je Lamborghinijevo poslovno carstvo brzo raslo. Uskoro je uz proizvodnju traktora počeo raditi i klimatizacijsku opremu, a dobre veze s talijanskom vladom pomogle su brzom cvjetanju i tog posla. Već prilično imućan i uspješan, Ferruccio Lamborghini mogao je mirne duše uživati u plodovima svojeg rada, a prljav posao prepustiti drugima. No, srećom za svijet automobilizma, povijest piše drukčiji nastavak priče.
Čistokrvna sportska koncepcija upakirana u karoseriju cestovnog automobila bila je karta za uspjeh
Legenda kaže da je Lamborghini, nezadovoljan jednim od svojih Ferrarija, otišao do Maranella gdje je želio porazgovarati s Enzom Ferrarijem. Il Commendatore je tom prilikom ili bahato odbio sve prijedloge proizvođača traktora, ili ga uopće nije želio vidjeti. Od tog trenutka, kako kaže legenda, proizvođač traktora odlučio je nadigrati slavnog proizvođača automobila u njegovoj igri. Kroz nekoliko mjeseci pokrenuo je tvrtku Automobili Ferruccio Lamborghini.
Legenda je vjerojatno netočna, iako je činjenica da je Lamborghini posjedovao nekoliko Ferrarijevih automobila. Istina je također i da ga je kao velikog poznavatelja mehanike i strojarstva vjerojatno zasmetalo kada bi imao mehaničkih problema s nekim od svojih Ferrarija. Ali Lamborghini je ušao u posao s automobilima isključivo zbog ljubavi koju je za njih gajio.
Prvi modeli, 350 GTV, 400GT, Islero i Espada, naišli su na mlačan prijam javnosti. Nitko nije bio spreman na ono što će uslijediti nakon predstavljanja šasije TP400 (skraćeno za 'Trasversale Posteriore 4.0 litre') na auto showu u Torinu 1965. Najveća imena automobilskog dizajna bila su zainteresirana za izradu karoserije novog automobila. Nakon mnogih razgovora, Ferruccio Lamborghini odlučio se za Bertone. Dizajn je povjeren voditelju Marcellu Gandiniju, a cjelovita Miura predstavljena je svega pet mjeseci nakon predstavljanja šasije u Torinu, u ožujku 1965. u Ženevi.
Miura se ovako otvarala 40 godina prije Koenigsegga CCR
Zašto je Miura bila takav hit? Prvenstveno zato jer je promijenila sve što su ljudi vjerovali za putničke automobile. Vrhunska trkaća konfiguracija tog doba bila je upakirana u cestovni automobil, koji je imao jednu od najprivlačnijih silueta na svijetu. Bilo je već tada vrlo jasno da je Lamborghini nadigrao Ferrarija.
Ispod nevjerojatno atraktivne i lijepe karoserije stajala je inovativna šasija i jednako impresivan stroj. Ranih šezdesetih godina prošlog stoljeća auti sa središnje ugrađenim motorom postali su uobičajena pojava na Gand Prix natjecanjima. Preuzimanje tog koncepta i postavljanje istog u cestovni automobil bio je potez koji je Lamborghiniju osigurao trenutačnu slavu. Bilo je to iznimno mehaničarsko djelo, jer nije bilo samo lijepo; funkcioniralo je.
Najveći izazov predstavljala je ugradnja velikog V12 motora zapremine 3929 cm3 i snage 350 KS u sredinu automobila, a da pritom ostane dovoljno prostora za putnike. Stroj je modificiran ugradnjom novog bloka u koji su uklopljeni kvačilo, prijenos i diferencijal. Taj jedan jedini dio od lake legure omogućio je da mehanički dijelovi TP400 djeluju kao jedinstvena, lagana, čvrsta i kompaktna struktura - idealna za upotrebu u vrhunskim sportskim automobilima.
Miure su se nažalost prerano prestale proizvoditi
Radeći na potpuno neistraženom teritoriju, Lamborghinijeva ekipa uspjela je sastaviti dizajn koji pred konkurencijom sa središnje ugrađenim motorom ima veliku prednost: pravi, iako ne preizdašan, prtljažnik i pristojan prostor za noge. Iako je Miura (nazvana po vrsti najborbenijeg bika) u visinu mjerila svega 104 cm, bilo je razmjerno lako u nju ući i iz nje izaći. Iako, jednom kada bi sjeo za Miurin upravljač, nitko nije poželio izaći, jer upravljivost je naspram konkurencije bila pravi preporod.
Ubrzanje od 0-100 km/h iznosilo je svega 5.5 sekundi, a najveća brzina 274 km/h. Naravno, pri toj brzini upravljanje je predstavljalo pravu borbu jer je prekrasno dizajniran prednji dio imao namjeru neugodno se odizati od tla.
Lamborghini Miura bila je daleko ispred konkurenata poput Ferrarija i Maseratija, ali i to je imalo svoju cijenu. Prve Miure trpile su zbog nedostatka vremena za testiranja i radi toga svojim imućnim vlasnicima često izazivale hrpu problema. Uslijedili su problemi s radnicima i financijske teškoće, zbog čega se Ferruccio Lamborghini počeo udaljavati od automobilske tvrtke koja je nosila njegovo ime. Prodao je kontrolni paket dionica 1972. i prekinuo proizvodnju Miure puno prije očekivanog vremena. Bio je to šokantni svršetak jednog od najpopularnijih automobila na svijetu i najslavnijeg talijanskog trkaćeg automobila u povijesti.